
Sama svoja muza
Drage naše.
Znate već koliko je nama u čitavoj priči o soulseekingu bitno ono što nas pokreće. Ko jednom oseti tu slast inspiracije i popije napitak sa tog izvora, više se ne smiruje dok taj ukus božanskog nektara ponovo na svojim nepcima ne doživi… Ali postoji caka sa kreativnošću, to je da je ne možemo siliti. Ona ne poznaje glagol morati. Ona neće onda kada mi hoćemo i kada nama treba. Kada se najviše napregnemo da je uhvatimo, ona pobegne.
Jasno nam šalje poruku. Ona dolazi sa lakoćom i kada je niko ne zove, tamo gde joj se ide i gde se oseća dobrodošlom. Taj unutrašnji proces osluškivanja sebe i traženja inspiracije unutar sebe je kao ples po mesečini. Fragilan i nežan, iskren i nepodložan pravilima. Kreativni ples slobode je egzotika u moru dosadnog i svakodnevnog. Kao zaljubljenost.
U kreativnom stvaralačkom procesu najvažnije je slušati sebe. Kao uostalom i u svim ostalim ulogama u životu koje imamo.
Dugo je za mene muza bila neka zamišljena žena. Po mogućstvu umetnica. Zašto?! Zato što sam za nju vezivala sve svoje projekcije željenog života, slobode, stava, autentičnosti, i neretko mislila da ja ovakva kakva sam nisam dovoljno dobra, zabavna, svoja, talentovana, da bi bila inspiracija… sebi ili svom okruženju.
Dugo mi je trebalo da shvatim da imam moć da oživim uspavane delove sebe i da postanem svoja muza. Malim koracima. Ohrabrivanjem sebe. Vežbanjem unutrašnje slobode. Davanjem podrške sebi. Neke stvari na koje sam računala ove godine nisu se odigrale kako sam planirala. Bilo je razočarenja i pitanja zašto. Krenulo je i neko minimalno samookrivljavanje, ali ne, ovog puta sam se zaustavila i rešila da sve naučeno primenim na sebi. Da verujem da se sve dešava za moje najviše dobro, iako možda trenutno ne mogu da shvatim zašto je to tako. Rešila sam da ne okrivljujem sebe i samo pustim stvari da se poslože u novom kosmičkom poretku.
Dobra sam sebi. Svoja sam muza. I kad se ne desi sve što sam planirala. I kad ne dam svoj maksimum. Kad samo postojim, dišem i smejem se. Nekom značim. Neke male ručice se na mom krilu sklope. Neke male glavice meni postavljaju pitanja. Bitno je da budem svoja. Sebi dobra i u miru sa sobom. Posle svih godina tumaranja po lavirintima svoje duše i svog bica, „peglanja“ svih tih stvari za koje sam smatrala da mi ne koriste i pravljenja nove sebe, shvatam da sam ja ta svoja muza. Toliko mi je slobode donelo to saznanje. A svo vreme mi je bilo pred očima. Ništa lakše od toga. To sam ko sam.
Ove reči stigle su do mene i donele jedno oslobodjenje, prihvatanje i usporavanje. Jer prihvatanje nam uvek donese olakšanje i osećaj da nigde ne moramo da trčimo i da žurimo, jer sve što nam treba je već tu u nama.
U narednim danima predstavićemo vam kolekciju JA SAM KO SAM, kroz intervjue sa ženama sa kojima smo sarađivale na ovom projektu. Kolekciju možete kupti i poručiti online putem našeg sajta ili na našim prodajnim mestima, Radnička 30 studio ZAGA, u Novom Sadu, i u Beogradu, u LAGAMI studiju i concept store-u FAB LIVING BY UNA.
Post a comment
You must be logged in to post a comment.